...ali napuni nekom novom energijom.
Vratih se i ja.
Ako se ne javljam to je zato što nemam vremena jer imam puno posla, ali evo ukradoh malo da vam slikovito dočaram kako sam provela "produženi" vikend.
Tko šiša sve one loše vijesti i probleme kad postoje ovakva mjesta na koja možeš pobjeći.
Da ne blebećem evo vam slike.
One će reći sve.
Čisto radi stjecanja ukupnog dojma - vrijeme savršeno, more toplo, gotova sezona pa ljudi na ulicama ima tek ujutro (kad domaći idu u nabavu), tako da nitko nije čudno gledao neku tamo malu koja sama baza po mjestu i slikiva ća stigne...



Bol




Zalazak sunca nad Zlatnim Ratom




...pjeni se more, pred njim smo mali...(Zlatni Rat)




Bol




...u prolazu...




Mjesna crkva (ne upamtih koja)




Gustirna ispred crkve




Ljepote na svakom koraku




Nekad vjetrenjača-mlin, danas konoba




Samostanska crkva (mislim da je Gospe od Milosti)




Uz samostan




Ispod samostana nalazi se najljepša plaža u mjestu, za one kojima se ne da ići do Zlatnog Rata



Ljepota je u detaljima




Vrata s kapelice




A kapelica ima i prozore




Detalj s mjesnog groblja (koje se nalazi uz samostan)




...balkoni, balkoni moji...




Zavirih u svaki kutak i nađoh u svakom nešto zanimljivo...



Biljkama očito godi bračka klima...(znači li to da sam i ja biljka!?)




Ne znam što je ovo, ali je lijepo




Pogled prema gore, a kad tamo...ono kaktusi i to kakvi!




...izniknula čudna šuma...jedno vrlo prilagodljivo drvo




...maslina je neobrana...ali ne zadugo (velike su poput šljiva)




Drvored uz šetnicu (Put Zlatnog Rata)



I za kraj jedna autohtona zvijer...




Dalmatinski morski pas



Nije ovo kraj, ima još, al' ne dam vam sve odjednom.
I još nešto, ronila sam...al' i o tom po tom!

Što čovjek najbolje može napraviti kad ga stisnu problemi?
Pa pobjeći od istih, naravno!
Tako da odoh ja, a vi mi ostajte zdravo!







Odjava!




Odjava drugi put!

Malo sam konfuzna.
Malo mi je rasuta pažnja.
Malo sam sva rasuta.
Pa malo ne znam kamo bih sa sobom...





Čekam loše vijesti.
Čekam dobre vijesti.
Pa čekam neke koje potencijalno imaju oba predznaka.
A čekanje mrzim.
Malo kopam.
Pa se malo preispitujem.
Pa malo zaključujem.
To pak nikako nije dobro.
I tako...
Kad se konsolidiram možda napišem i nešto suvislo.

Apdejt

Stigle su one vijesti koje su trebale biti dobre.
Ispale su loše.
Stigle su i one koje su potencijalno imale oba predznaka.
I one su ispale loše.
Sad još samo čekam one loše.

Sinoć sam sanjala da sam se udala, a umjesto klasičnog vjenčanog prstena dobila sam nekakav veliki masivni koji je imao mogućnost otkapčanja i zakapčanja poput narukvice.
Cijeli san sam se čudila, ne činjenici da sam se udala, nego prstenu.

Jutros je prvi prizor koji sam ugledala kad sam izašla iz stana bila prekrasna velika duga.
U jednom trenutku učinilo mi se da ću proći ispod nje...
Znači li to da se zapravo trebam oženiti?

Nek sve ide u osjetljivi spužvasti organ!
Zašto dobre vijesti ne dođu same?
Zašto loše vijesti ne dođu same?
Zašto o zašto uvijek idu zajedno???
Dosta mi je više mrkve i batine u isto vrijeme!
Da bar stignem malo zagristi u mrku prije nego me batina opali po glavi!

p.s pitanja su retorička i ne zahtijevaju odgovore iz jednog jednostavnog razloga - jer ih nema!

Prošle godine negdje u ovo doba zadnji put sam bila u šumi.
Jučer mi se ponovo ukazala prilika za to i naravno da sam je iskoristila.
Ovaj put sam bila pametnija i nisam brisala ništa iz fotoaparata i zato sad s vama imam štošta podijeliti, od čudnih umjetničkih instalacija, prekrasnih, ali (uglavnom) nejestivih gljiva, rijetkih vrsta, do misteriozne sudbine jednog plišanog medvjedića.




Nasred šumskog puta nađoh prvu od umjetničkih instalacija...
Netko si je zbilja dao truda!




Malo dalje nađoh i drugu...
Zaključih da tom šumom očito caruje neki umjetnik.




Jedan dio šume




Ciklama, zaštićena biljka



A sad slijedi izbor iz mog ulova gljiva...


















































I za kraj jedan misterij...




Tko je ubio plišanog medvjedića?

Ima li kakve veze ovaj s prethodnim postom.
Ima itekako.
Pisala sam već o položaju žena u Indiji i Kini.
Činjenica je da življenjem u Europi imamo puno bolji standard i uvjete života općenito, pa samim tim i položaj žena, nego u mnogim zemljama drugih krajeva svijeta, no da ni kod nas po tom pitanju stanje nije bajno govore mnogi pokazatelji.
Po mom mišljenju problem je utoliko veći što ga nismo svjesni.
Pa će tako mnogi reći da su u Hrvatskoj žene ravnopravne muškarcima.
Ja ću reći - NISU!
Da imaju bolji položaj nego prije 100 ili 50 godina istina je, ali da je sjajno baš i nije.
Ja osobno, svakodnevno se suočavam s diskriminacijom.
Možda je problem u meni jer je primijetim i jer me boli, ali nad ovim problemom ne želim zatvoriti očiti.
Posprdno ću reći da, kada je krajnje ponižavanje žena, samo i jedino iz razloga što su žene pa samim tim i "manje vrijedne", u pitanju, i mi svoje KONJE za utrku imamo.
Evo nekoliko podataka...



Slučajeve umlaćivanja ili čak ubojstava supruga, bivših supruga, njihovih prijateljica, itd. ne ću navoditi, svi ste ih čuli u medijima.
Ono što mene najviše zabrine kad se dogodi tako nešto nije apsurdnost samoga čina, niti loša reakcija države, niti činjenica da se takvo što uopće dogodilo, nego reakcija običnih malih ljudi, školovanih, neškolovanih, pametnih, glupih, nevažno kakvih... I ona famozna rečenica:
"Sigurno je zaslužila!"

Ma ne nisam šaptala konjima.
Samo sam zadnjih dana malo razmišljala o...
Malo sam razmišljala je li...
A kad se razmišlja dođe se i do nekih zaključaka - obično!
Na zaključak me ovaj puta navelo, ne biste vjerovali - govno!
Znam da je nekima govno neiscrpan izvor inspiracije, u bilo kojem agregatnom i pojavnom obliku, ali evo, mene osobno je prvi puta nadahnulo.

Živim u blago rečeno neelitnom kvartu, koji još k tome mnogi posprdno nazivaju Čajnataunom.
Ono što ti mnogi ne znaju je da taj navodno neelitni Čajnataun sve više naseljavaju bogatuni.
I to pravi pravcati elitaši.
Ljudi koji se bave valjda najskupljim mogućim hobijem - onim vezanim uz konje i posjedovanje istih.
Pa se tako nerijetko događa da su njihovi ljubimci vrijedni i do 4-5 pristojnih stanova u istom tom Čajnataunu.
A sve to poradi blizine hipodroma.
Dakle, kao i svakog ljubimce i ove treba ponekad izvesti u šetnju.
No dok pas npr. (uz male varijacije ovisno o formatu) zahtijeva malu šetnju, konj koji je veći pa samom logikom, zahtijeva malo veću šetnju.
Tako se veseli vlasnici spomenutih navodno (kako neki kažu) inteligentnih životinja rado kreću nasipom, pa onda nekako naprave krug kako bi se vratili na južnu obalu baš preko istog onog pješačkog mosta, kojim ja kao prava partizanka, svaki dan minimalno dva puta forsiram Savu.
Eh sad (da doći će kraj i ovom uvodu jednom!), još jedna razlika od konja ljubimca i psa ljubimca je što je pseće govno malo, pa ga i nije problem uz koju psovku zaobići (jer nedajBože da bi ga vlasnik pokupio za njim, pih, taman posla), a konjsko govno je veeeeliko i shodno veličini jednako toliko i smrdi.
A ako se finim damama i gosponima ne da pokupiti za svojim psom, kako bi im se tek dalo kupiti za konjem.
Za one praktične naprave kakve sam vidjela na konjima koji su se šetali pragom valjda nisu čuli ili bi to možda ograničilo slobode njihovom ljubimcu.




Konjsko govnoskupljalo (probajte ovu "riječ" više puta uzastopno izgovoriti!)



Nije to tako ni strašno dok je govno još kompaktno, ali nekako se uvijek netko potrudi da ga razgradi i razmaže po cijelom mostu, tako da ga je nemoguće zaobići.
Kao ni smrad!
I tako dok ja na dah preforsiravam Savu vraćajući se s posla, pokušavajući zaobići govno koje je dospjelo do svih mogućih dijelova mosta, a koje je još jutros dok sam išla na posao bilo kompaktno (kvragu i onaj tko ga razmaza!) dođem do famoznog zaključka...

Oduvijek sam se pitala zašto nekome tko nešto zabrlja, ali gadno, kažu - KONJU JEDAN ili KOJI SI TI KONJ!
Kao konj je (navodno) inteligentna životinja, pa zašto onda taj pogrdni kontekst i tako to...
Sad mi je konačno kliknulo, govno mi je otvorilo vrata spoznaje.
Pa konj kad ga zasere, onda ga zasere naveliko i još se to njegovo sranje danima razvlači okolo!

Ponekad ne kužim kako se ja, teški ziheraš i kontrolfrik po prirodi, dam navući na svakakve gluposti.
Osobito kad je internet u pitanju.
Tako mi je jednoga dana, na onaj glupi e-mail na hotmailu, koji imam samo, jedino i isključivo radi rodbine i prijatelja u latinskoameričkom svijetu, jer oni, svi ali baš svi, iz nekog meni nepoznatog razloga i dalje inzistiraju na tom nefunkcionalnom računu, stigao poziv da se uključim u neko čudo u koje možeš staviti svoje slike i ostalo, a onda tvoji prijatelji to mogu gledati i tako...
Kako sam ja nekom, samo meni znanom logikom, zaključila da to funkcionira po principu da tvoj account vide jedino tvoji prijatelji, odnosno oni koji su te uključili, stavila i ja svoje slike.
I bijaše to vrlo zgodna stvar jer na hotmail naravno ne možeš ljudima slati slike niti oni mogu tebi jer je inbox premali, plus ako ga neko vrijeme ne otvoriš sve ti izbrišu, pa je ovo bio zgodan način za mene da pratim npr. kako raste mala Andrea Luciana ako se još sjećate nje, i tome slično.
Nemalo me iznenadilo kad sam dobila upozorenje na taj isti hotmailov mail da me čeka tamo neka poruka.
Pogledam ja kadli ono javili se meni neki muški kandidati.
Kraće rečeno, moje slike može vidjeti tko god želi, odnosno svi koji koriste taj isti servis.
I iako nisam napisala ništa o sebi, osim otkud sam i koliko godinam imam, ali sam stavila slike, javilo se nekoliko njih.
Evo favorita.


3. Ruben iz Španjolske

Dečko ima mudar pristup, jako je fin, kulturan, ali između redaka, odmah se najavljuje na ljetovanje...

Ruben kaže:
"Hi ..., how are you? Im Ruben from spain, i would like to meet people from different places,im thinking about going to Croatia on holidays, maybe you could give me some information,i hope that you would like to talk to me, we can talk on messenger or by mail, my adress is ...
bye bye"

Nije stavio svoju sliku, pretpostavljam zato što je prezgodan pa da žene ne navale!


2. Nikola iz Makedonije

Nikola me od srca nasmijao.
Ali zbilja nasmijao.
Da ne duljim evo vam i razloga mom veselju...

Nikola kaže:
"Kako je..? jas sam Nikola iz macedonia iz bitolj pa ako hoces mozemo da pricamo i upoznamo.. pa ako moze tvoj msn ,. za kontakt. Cao . super si .. bye bye"

Iako Nikola i nije za baciti...



Nikola je ovaj desni


1. Sweet Coolson iliti Jude iz Nigerije

Ovaj mi je definitivni favorit.
Čovjek ne okoliša.
Nasmijao me i više nego Nikola.
Genijalac!

Sweet Coolson kaže:
"HEY PRETTY QUEEN,
HOW ARE YOU DOING?I AM SURE YOU ARE DOING GREAT, WELL I DONT KNOW HOW TO DISCRIBE YOU HERE, BCS YOUR PRETTY IS ANOTHER THING TOTALY, I BEEN SEEN PEOPLE HERE AND I DONT WANNA WRITE TO ANY GAL UNTILL I SAW YOUR PICS HERE, AM HERE NOT TO LOOK FOR WIFE OR A GAL TO DATE, I AM HERE JUST TO LOOK AROUND TO MET PEOPLE AND TO HAVE FUN, BUT YOUR PRETTY MAKES ME TO CHANGE MY IDEA, I MUST SAY YOU ARE TOO PREETY, NOW I KNOW THAT QUEEN IS REALY AS A PERSON AND THAT IS YOU.
SO MY BABY IF I CALL YOU QUEEN I HOPE YOU MERIT IT OK. I HOPE TO HEAR FROM YOU AND TO KNOW MORE ABOUT YOU. BE NICE AND TAKE PRORER CARE OF YOUR SELF FOU ME OK BYEEEEEEEE


YOURS ONE SWEETCOOLSON......JUDE"

Sve mi došlo milo!
A evo kako Coolson izgleda...





Eh, što bismo mi bez interneta!!!

Kao što vjerojatno već znate živim u novom stanu već cca godinu dana.
Budući je vlasnica stana sestramojajedina, volim se nazivati povlaštenim najmoprimcem.
Jer u krajnjoj liniji (uz onih nekoliko sitnih nedostataka takvog statusa) to i jesam.
Uglavnom, kako sam oduvijek imala nekakve kućne ljubimce, a to zadnjih nekoliko godina nije bio slučaj, otkad sam se uselila u novi stan, kukam kako bih htjela neku životinjku jer mi to jako nedostaje.
Naravno, prednost bi imali mačka ili pas.
No, macu mi ne da gazdarica u stan, a pas bi bio previše sam, za jednog psa, jel'te.
Hrčci kratko žive, a ja se za životinje jako vežem.
Zec ima tendenciju grickanja i zapišavanja svega oko sebe.
Ribice su dosadne jer nema baš interakcije.
Kornjače postanu problematične kad narastu.
Papige su osjetljive i puno prljaju itd itd
Toliko sam kukala, da mi je moja gore narečena gazdarica odlučila konačno kupiti i poslati kućnog ljubimca, a sve kao iznenađenje.
Donesoše mi ga na vrata.
Presladak je, a uz to i vrlo ekonomičan.
Ne jede, ne kaki, ne piški, ne stvara buku, može biti sam.
Upoznajte mog francuskog buldoga, zvanog Gizmo.




Gizmo upoznaje novi dom



Gizmo se mazi


Jednoga dana možda bude i pravi, ali zasad mi je ovaj svakako uljepšao dan i izmamio osmijeh na lice.

Dobro kuham.
Najbolje od svega kašu.
I to sama sebi.

I naravno...uvijek dodati jednu žlicu vegete!

Nek mi samo još netko kaže da je lako mrdat guzom.
Habibi ne znam kako ti, ali ja imam muskelfiber!
Stvarno sam zahrđala!