Kao što vjerojatno već znate živim u novom stanu već cca godinu dana.
Budući je vlasnica stana sestramojajedina, volim se nazivati povlaštenim najmoprimcem.
Jer u krajnjoj liniji (uz onih nekoliko sitnih nedostataka takvog statusa) to i jesam.
Uglavnom, kako sam oduvijek imala nekakve kućne ljubimce, a to zadnjih nekoliko godina nije bio slučaj, otkad sam se uselila u novi stan, kukam kako bih htjela neku životinjku jer mi to jako nedostaje.
Naravno, prednost bi imali mačka ili pas.
No, macu mi ne da gazdarica u stan, a pas bi bio previše sam, za jednog psa, jel'te.
Hrčci kratko žive, a ja se za životinje jako vežem.
Zec ima tendenciju grickanja i zapišavanja svega oko sebe.
Ribice su dosadne jer nema baš interakcije.
Kornjače postanu problematične kad narastu.
Papige su osjetljive i puno prljaju itd itd
Toliko sam kukala, da mi je moja gore narečena gazdarica odlučila konačno kupiti i poslati kućnog ljubimca, a sve kao iznenađenje.
Donesoše mi ga na vrata.
Presladak je, a uz to i vrlo ekonomičan.
Ne jede, ne kaki, ne piški, ne stvara buku, može biti sam.
Upoznajte mog francuskog buldoga, zvanog Gizmo.
Gizmo upoznaje novi dom
Gizmo se mazi
Jednoga dana možda bude i pravi, ali zasad mi je ovaj svakako uljepšao dan i izmamio osmijeh na lice.